subota, kolovoza 19, 2006

Bljuvak 2-1

Iz kranje ne-nostalgičnih razloga, ali ipak poštujući tradiciju subotnje posete buvljim pijacama, danas sam se obreo u delu grada pod nazivom Messestadt-Ost. Istočno sajmište, moglo bi se reći. Krajnja stanica U-Bahn-a, ali ne i kraj sveta.

Svima je poznato da se lepi i dobri dizajni traže u Francuskoj, Italiji, eventualno u Skandinaviji. Kod Nemaca najčešće možete da dobijete prividni sklad čudnih boja i blage ivice na koje neopreznošću, uz sopstvenu odgovornost, možete da se do krvi isečete.
Ako vam nije jasno šta je na slici, utešiće vas činjenica da ni meni na prvi pogled nije bilo jasno, iako sam uživo prisustvovao! Izbliza, to izgleda otprilike kao da je neki šaljivdžija pokupio eksponate reljefnih prikaza iz kabineta za geografiju i poredjao ih na čeličnu stalažu, ali nasred jezerceta u kome je zabranjeno kupanje, pa samim tim i bliži pogled na exponate... Što je još čudnije, izostali su tako tipični natpisi sa objašnjenjima "o čemu se ovde radi"???
Dobro, ne mora čovek baš sve da zna i razume! Prihvatio sam "zdravo za gotovo", i nastavio dalje. Kompleks hala na Sajmištu nisam slikao iz razloga lečenja kompleksa... Jer nam nema leka. ;) Sama buvlja pijaca se nalazi na (uredjenom, nego kako!) prostoru, sa ulicama koje su asfaltirane i ukrštaju se pod 90±0.1º, po slobodnoj inžinjerskoj proceni. Izlagači imaju dozvolu da ugaze travu.
Naravno da ima "i" Turaka, pa sam tako uspešno pazario mobilni telefon marke Siemens i modela S35 ("S" slovi za "Spitzenklasse", odnosno vrhunski model u klasi.) Već sam imao takav telefon, i dooobro sam ga platio "tamo neke" 2000-druge, treće. Mob bez mane i straha! (Dotični jadničak je promenio vlasnika jednog prohladnog zimskog jutra, ostavši usamljen na sedištu Renaulta-18, kada smo Strahinja i ja sa društvancetom kretali na skijanje na Goč. Možda ga nisam dovoljno redovno punio?!) "Teška" srca platih traženih 5 €. Usput, morao sam da menjam poklopac za bateriju sa istim takvim, samo više "očukanim" - zbog slomljenog "jezička" za zabravljivanje. (Ovome je bio slomljen dotični (jezičak). Dakle, "obrlatite" pažnju kada trgujete sa Turcima!!! Nisu ni oni glupi, pokupili su neke fazone od nas.) Epilogue: telefon je potpuno ispravan, čak mu je i akumulator na zavidnom nivou! "Srećni dobitnik" je već informisan. Ime se čuva u tajnosti, privatnost pre svega! ;)
Ko se seća čuvene "Giannijeve Coca Cola plešuće konzerve", ovo bi se moglo shvatiti kao upgrade. Ceo muzički stub u "običnoj konzervi". Samo da je Efendi ne stavi u zamrzivač, pa posle otvori "na sred tepiha"... :D*

A evo kako izgleda "tezga broj jedan", po mom izboru. Tip ne samo da ima fiskalnu kasu, nego se osećate kao da ste ušli u neki sredjen supermarket. Rodjeni trgovac, dobio sam popust na kupljenu robu kada sam mu objasnio zašto sam "ga" slikao... Kao da nije Schwaba! ;)
Nakon posete usledila je forsirana vožnja ka "Engleskoj bašti"... Naredni "post".


*Žao mi je, ali ovo je usmereno očevicima spomenutog dogadjaja, pa objašnjenje izostaje. Ko se seća, setiće se!


0 komentar(a):

Objavi komentar

<< Home